Hajde da postavimo ovakvo pitanje: ko je učitelj? To je ona osoba koja u jednom određenom trenutku ima isključivo pravo da tumači, objašnjava. Zašto? Zato što se veruje da on zna više od onih kojima treba nešto da tumači. Ali nije li to jedna neutemeljena predpostavka, kako se ona može proveriti i kako možemo biti sigurnu da je učitelj stvarno onaj koji zna više i koji uopšte zna. Možda je to samo poza. Možda on sam nije imao dobrog učitelja a ovaj opet nije imao dobrog učitelja... i tako ad infinitum. Ovu regresiju mi presecamo jednastvnom autoritarnom kretnjom u kojoj postavljamo nekog na mesto hijerhijski više od učenika, struktuiramo jednu grupu nejednakih.
Dakle, učitelj ima privilegiju u odnosu na sve druge, on jedini može da prosuđuje kad je nešto dobro naučeno i kad je nešto dobro pročitano. Jer on jedini može da ispravno govori o onome što treba naučiti.
Učitelj je samopostavljeni autoritet: on i pita i odgovara, on završava i procenjuje, on zaparavo objašnjava. Daje objašnjenje. Ali u isto vreme on je taj koji kaže da je objašnejnje potrebno i koje je objašnjenje pravo odnosno ispravno. Učitelju su potrebni neznanje i neznalice samo zato da bi on bio znalac da bi govorio u ime Znanja.
субота, 17. јануар 2009.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар